
"AAAAAAA...AAA...A..." (mislim da je tako zazvucao moj krik) ali ubrzo moje mozdane celije prorade malo brze (valjda od stresa) i ja ukapiram da zbog vremenske razlike nismo propustili prijavu za par sati vec imamo jos samo oko 2 sata da se prijavimo! E onda krece uzbudjenje, frka, panika, jurcam ja po sobi i urlam: " IVO BRZO IMAMO JOS SAMO SAT-DVA ZA PRIJAVUUU!!!" a ona, zavaljena na kaucu pogledala me, ja misli samo jednim okom i nemajuci nameru da ustane rece: "E sve ako ovi u Kentakiju ne cekaju mene da sada ustanem i popunim prijavu pa da mi daju zelenu kartu! Ajde ne budali i pusti me da dogledam film ako ti neces..." A ja, naravno uporan kao sto po nekada znam da budem (ne znam zasto to neki zovu tvrdoglavost :)) sednem i na brzaka popunim prijave, mislim da su mi se ruke tresle do zadnjeg ENTER-a.
I tako... neko u Kentakiju je bas cekao Ivanu da posalje prijavu za DV-2009 jer je jedna od 50.000 zelenih karti nosila njeno ime :)