Sunday, February 28, 2010

Stize Mart

E ovo je bio najposniji mesec sto se blogovanja tice, preko 20 dana ni reci od nas, priznajemo - krivi smo!
Imali smo nekih obaveza, guste rasporede i zavrsavanje raznih stvari (sad' ja kao trazim opravdanje...). Ja sam bio na dva treninga vezana za posao od kojih mi je jedan uzeo skoro celu nedelju i na kraju sam polagao za jos jedan jos bitniji sertifikat od onog proslog ali i dalje cekam rezultate testa jer je to na nekom visem nacionalnom nivou tako da cu o tome kad, dace Bog, stigne sertifikat ;)
Sve je OK, zivimo, radimo, napredujemo i spremamo se za odmor sa nasim najdrazima :) To se tako priblizilo da imamo jos manje od 10 dana do polaska tako da smo bas euforicni i srecni a znamo da ce to vreme provedeno u Srbiji da nam proleti ali onda ide ona druga faza - ocekujemo nase ovde da nam redom uzvracaju posetu ;)
Imamo jos par bitnih stvari da zavrsimo ove nedelje, registrujemo jedna kola, namirimo neke troskove unapred, pozdravimo se s kolegama i onda skakanje po koferima da se zatvore pa na put. Od naseg plana da putujemo samo sa rucnim prtljagom ili eventualno jednim koferom naravno nema nicega, plasim se da ce biti vise stvari nego kad smo dosli. Pomislice na carini da snabdevamo neku prodavnicu igracaka, garant.
A od kad smo kupili karte, decembra, ja nisam ni skoknuo do Lufthanse, pre par dana nam to palo na pamet i odusevili smo se kad smo videli da su nam sedista za prekookeanski let razdvojena!!! U stvari, jesu to dva sedista za redom ali sa razlicitih strana prolaza, srecom bila jos samo 2 spojena pa smo odmah zamenili, ala bi to bilo iznenadjenje nakon ukrcavanja.
Jos se nadam da ce nas vreme posluziti u Srbiji mada ni to nije nikakav uslov, kako bude bilo - bice nam predivno :)
Ovo je bilo samo kratko javljanje da je sve u redu pa do sledeceg kucanja, obecavam za par dana ;)

Saturday, February 6, 2010

Vesnici proleca

Nekome su to visibabe, nekome miris komsijske kuhinje koji dolazi kroz otvoren prozor a nekome prepoznatljivi zvuk mocnih dvotockasa. Jedan od dogadjaja koji uvek kod mene izazove prijatnu jezu je susret sa grupom motorista, ali onih pravih na Harley Davidson, Indian i slicnim motorima. Nekome su odvratni, gadni ili opasni ali ta kombinacija starog gvozdja, crne koze, jeans-a i brundanja masine je meni nesto jako interesantno. Sezona motora je od kraja zime pa do pocetka iste mada je ovde na jugu to drugacije, zima nije ona prava i duga tako da se cele godine vidjaju motori. Ipak lepo je videti otvaranje sezone u stilu koji se poslednjih par godina moze videti i u Nisu. Grupa motorista krstari gradom i na tom putu im se prikljucuju svi ostali (koji uspeju da upale motor posle zimskog sna :)). Voze lagano i ponosno sto celom dogadjaju daje posebnu notu, pozdravljaju ih ljudi u prolazu a i oni otpozdravljaju sa motora. E bas to mi se pre par dana desilo i ovde, u Americi! Vozim ja svoje kamionce nekim delom Atlante i u trenutku zacujem dobro poznato brundanje koje se polako priblizava i postaje sve jace i jace! Pogledam u retrovizor a iza mene se automobili pomeraju u levu i desnu stranu ostavljajuci jednu traku slobodnu za grupu lokalnih motorista! WOOOW!!! Pomerim se i ja u desnu traku i usporim a oni poredjani u cik-cak formaciju krenu da prolaze pored mene, masu i pozdravljaju :) Jaooo... gde mi je mobilni... brzo slikaaaj... samo sto mi nije kroz prozor ispao. Straaasno dugacka kolona motora a na zacelju dva kamiona oblepljena Harley Davidson nalepnicama drze traku zatvorenu za svaki slucaj. Eh... moje zelje moji snovi ... oduvek sam zeleo da posedujem jednu lepu "Harlejku". To mi je sada mnogo realnije i moguce ostvariti ali dosla su neka druga vremena, godine i obaveze. Ali... nikada se ne zna, mozda nekada... kada kupimo lepu kucicu sa viskom mesta u ogromnoj garazi natrci i neki Harley, ako ne za mene a ono za mog batu Miketa kad dodje da ima sta da vozi ;)
...
I mislim da na ovu temu dobro dolazi onaj stari video klip koji objasnjava neke stvari, bar sto se motora tice :)